-
Prolećna kiša 4:060:00/4:06
-
Peron rastanka 3:270:00/3:27
-
Dunav 4:030:00/4:03
-
Čekaću te 3:270:00/3:27
-
Ti letiš 3:270:00/3:27
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Slaba toplina
U obraz me tiče.
Pognute glave klečim.
Sveće.
Senke.
Tišina.
Ja zborim sa Njim.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Vidiš li vodu?
Vidiš li kroz nju?
Pogledaj dno
I tajnu što skriva
I reci sad kako
Prosto je i lako
Učiniti greh
I ne biti kriva.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Tamo gore,
Kod neba
Već veče kandila pali.
Korak po korak
Noge nas nose.
Ti i ja.
Od prošlosti nismo stali.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Ja sitna sam pahulja,
Mala
I niko nije k’o ja,
Doneću zimu
I doneću led,
Strašno sam, strašno zla!
Skakaću nebom,
Zastirat’ zvezde,
Mutiti bistri dan,
Al’ molim te samo
Nemoj ka meni
Pružiti nikad
Topli svoj dlan!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Za Danku. Jer nikog ne osećah bliže sebi do nju
Samoća
Pučina mi zarobila pogled,
Podamnom već
Hlade se stene,
O njih besno udari more;
Na usnu mi kanu
Kap vodene pene.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Maleni cvet.
Kraj njega
Jezero je veliko,
U jezeru
Voda još hladna;
Sve više osećam sunce
Što se brže dižem
Sa njegovog dna.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Sunce mi obraze prži.
Tamo,
Treperi daljina.
Nerazdvojni od podneva
Mačka što zeva
I hladovina.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Kroz biser pogledam svet:
Jata na nebu
Ka Jugu beže.
U tren,
Biser mi se otisnu niz lice.
S njim nestaše i ptice.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Sivo se s belim spojilo,
Beskraj predamnom živ;
Korakom lakim gazim beli sag.
Tišina.
Lagano pada sneg.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Vojvodinom šibaju košave sa reka,
Dunav se lenjo Ravnicom talasa;
Podamnom svud
Jata su riba
Što nikad od sebe
Ne pustiše glasa.